SPAVANJE

Dok je u materici fetus je predodređen na majčine ritmove spavanja i buđenja i njen stil reagovanja. Novorođenčad ne samo da su stekla iskustva majčinih ritmova dok su bila u materici već su im sada i njeni zvučni i kinestetski ključevi bliski. Ne treba se čuditi tome što novorođenče već na rođenju više voli ženske nego muške glasove.

Od mesta gde majka boravi u prvih 5 meseci trudnoće zavisi da li će se kasnije beba probuditi na zaglušujuću buku aviona ili nastaviti mirno da spava. U ovom period fetus reaguje i na muziku, zabeleženo je da se počev od 25 nedelje trudnoće kreće u ritmu bubnjeva. I pre rođenja bebe imaju određene muzičke sklonosti što se vidi po njihovim reakcijama kada se pušta određena muzika.

Posmatrajući ponašanje novorođenčadi Peter Wolff (1969) uočio je razlike u nivoima njihove budnosti.

Utvrdio je šest različitih stanja:

  1. Mirno ili duboko spavanje – karakteriše ga pravilno disanje zatvorenih očiju, nema aktivnosti osim povremenih trzaja
  2. Aktivno ili lagano spavanje – oči su zatvorene ali se opažaju brzi pokreti očiju, nivo aktivnosti je nizak, pokreti su mekši nego u dubokom spavanju, disanje može da bude nepravilno
  3. Dremanje – oči mogu da se otvaraju i zatvaraju, kada su otvorene izgleda pospano, reakcije na podražaje su usporene, podražaji mogu da dovedu do promene stanja
  4. Neaktivna budnost/mirno budno stanje – oči su otvorene, pogled je bistar, pažnja je usmerena na podražaje, nivo aktivnosti je nizak
  5. Aktivna budnost – oči su otvorene, nivo aktivnosti je visok i dete može da pokazuje kratku uznemirenost, na podražaje reaguje pojačanim trzajem i motoričkom aktivnošću
  6. Plakanje – intezivno plakanje koje se teško zaustavlja, visok nivo motoričke aktivnosti

U prvih šest meseci života na ciklus budnosti i spavanja utiče sazrevanje dva međusobno povezana biološka procesa Cirkadialna organizacija, odnosi se na periodičnost faza budnosti i spavanja tokom 24h, a povezana je sa smenjivanjem dana i noći dok se Ultradiurna organizacija odnosi na kraće cikluse spavanja (60-90mn) i smenu REM i neREM faza spavanja.

Tokom prva tri  meseca bebe provode 50% spavanja u REM fazi (aktivan san, paradoksalno spavanje ili sanjanje) i 50% vremena u mirnom snu, neREm fazi spavanja (Anders i sar. 2000)

Velika učestalost REM faze kod beba govori o postojanju neke vrste unutrašnjeg motora koji nervne puteve održava aktivnim sve dok dete ne dobije dovoljno spoljašnjih podražaja da bi se oni sami održali. Istraživanja su potvrdila ovu pretpostavku, kao i zapažanje da deca koja imaju duže periode budnosti, koja im verovatno obezbeđuju potrebno podraživanje, tokom spavanja imaju kraće REM periode spavanja (Vasta 1997). Rastom i razvojem proporcije REM spavanja se sve više smanjuje. Dete od tri godine starosti provode oko 35% spavanja u REM fazi, a odrasli oko 20%.

Znatna promena u organizaciji stanja budnosti događa se oko trećeg meseca života.

Dok odrasla osoba iz stanja budnosti po pravilu ulazi u stanje mirnog spavanja, novorođenče iz stanja budnosti redovno ulazi u REM fazu spavanja. U tom periodu se REM i neREM faze spavanja smenjuju u ciklusima od 50-60min. U svakom ciklusu spavanja ista je količina obe faze.

Nakon trećeg meseca, REM faza počinje da dominira u kasnijim ciklusima spavanja, a neREM faza spavanja u ranijim. Ta promena količine REM i neREM spavanja traje do 3 god života, kada počinje da nalikuje ciklusima spavanja odrasle osobe.

Novorođenče rođeno u terminu tokom 24h spava u proseku 18h sa kratkim periodima budnosti koji se ponavljaju svaka 3-4h (Anders i sar. 2000). To znači da se tokom 24h periodi spavanja i budnosti smenjuju 6-8 puta sa istom količinom vremena provedenom u budnom stanju danju i noću.

U prvih mesec dana organizacija spavanja i budnosti se polako prilagođava dnevnom ciklusu dana i noći  u socijalnoj okolini.

Sa šest meseci najduži neprekinut period spavanja produžuje se sa 4 na 6h, tokom noći spavanje je prekinuto sa 2-3 kratka buđenja. Tokom dana periodi budnosti se produžavaju. Ukupan broj ciklusa spavanja i budnosti u 24h se postepeno smanjuje, a periodi sna i budnosti se usklađuju sa dnevnom organizacijom dana i noći.

Sa godinu dana dete provede 8-12 sati spavajući u jednom ili dva duža period tokom noći a po danu spava u dva kraća perioda. Dete i dalje spava prosečno 16h. Proces uspostavljanja dnevnog ritma povezan je sa sazrevanjem pituitarne žlezde i količinom lučenja melatonina tokom dana (Sadeh 1997).

Spavanje i buđenje se kod beba koje su rođene na vreme odvija u ciklusima od tri-četiri sata. Da bi spavanje tokom noći bilo duže, nervni sistem bebe mora dovoljno da sazri kako bi mogao da obradi stimulanse iz okoline, a da se beba ne probudi. U tome pomažu pouzdani umirujući obrasci ponašanja, samoumirujuće mere poput sisanja prsta ili traženja odgovarajućeg položaja. Sprovođenje pravilnih dnevnih obrazaca  spavanja i hranjenja uči bebu da spava noću.

U drugoj godini života deteta spavanje se ograničava na jedno dugo spavanje tokom noći i jedno kratko dremanje tokom popodneva.

U predškolskom uzrastu u zavisnosti od očekivanja okoline mnoga deca odustanu od popodnevnog sna i spavaju samo noću, iako sklonost popodnevnom dremanju ostaje tokom čitavog života.

Snežana Milanović, dipl fizioterapeut

SI Baby terapeut, Marte Meo terapeut

Napiši komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.