RANA INTERAKCIJA – 4 stadijuma

I stadijum – Homeostatska kontrola

Prvi zadatak beba je da dostignu kontrolu nad sistemima svog inputa i outputa.

Bebe moraju biti slobodne da odbiju ali i da prime stimulanse a takođe i da kontrolišu sopstvena stanja i fiziološke sisteme. Da bi obratili pažnju na odrasle koji su u interakciji sa njima, odojčad moraju kontrolisati motornu aktivnost, stanje svesti i odgovore autonomnog nervnog sistema.

Obraćanje pažnje na stimulanse koji dolaze od odraslog zahteva kontrolu nad svim ovim uslovima.

Da bi dostigle stanje pažnje, bebe moraju da shvate preduslove koji do nje dovode, kao i uslove koji okružuju ponašajne odgovore kada ih dostignu. Kod normalne odojčadi to se dešava u prvih 7 do 10 dana.

Posao roditelja je da nauče kako da snize sopstveni input da ne bi ugrozil finu ravnotežu kod odojčeta i kako da usaglase sopstvene ponašajne odgovore sa specifičnim individualnim pragovima svoje bebe. Ovo je prvi korak u učenju načina na koji treba negovati bebu.

Dubok osećaj empatije dovodi majke u dodir sa kontrolnim sistemima njihovih beba. Snažno poistovećenje majke pomaže joj da razume borbu svoje bebe za postizanje kontrole u dezorganizovanom periodu.

II stadijum – Prolongiranje pažnje

Sa dostizanjem izvesnog stepena kontrole beba može početi da prati i koristi socijalne signale da bi produžila svoja stanja pažnje i da bi prihvatila i inkorporirala složenije nizove poruka. Na ovom stadijumu beba počinje aktivno da produžava interakciju sa važnim odraslim osobama. Kontrolišući svoje motorne i autonomne sisteme da bi obratila pažnju, ona postaje svesna svog kapaciteta da ovlada ovim procesom.

Beba počinje da uči kako da koristi znakove odraslog da bi održala budnost. Koristi i sopstvene ubrzano rastuće kapacitete – osmeh, vokalizacije, izraze lica, motorne znake da bi signalizirala svoju prijemčivost i izmamila majčine odgovore. Uči kako da se prilagodi ritmičnom sinhronizovanom odnosu uzimanja i davanja. Ovaj proces se odvija u periodu između prve i osme nedelje, dostižući vrhunac sa pojavom socijalnog osmeha i vokalizacije pri kraju drugog meseca.

Tokom ovog perioda majka uči od odojčeta i rekonstruiše novu sliku o sebi. U ovom periodu nije moguće zadovoljstvo sobom. Svaki znak, ma koliko neznatan, svaka ozarenost, obuzdavanje motorike, da i ne pominjemo osmeh, deluje kao nagrada za njenu potragu. U svojoj gladi za ovim nagradama ona nastavlja da otkriva pragove svoje bebe, njen temperament i stil reagovanja.

Kada neka majka shvati da ritmovi njene bebe leže u osnovi kapaciteta za obraćanje pažnje, ona sinhronizuje sopstveno ponašanje sa bebom. Otkriva kako da odgovori na bebine signale, da uvremeni svoje reakcije. Uči da se povuče ili smanji intezitet kada i beba tako postupi. A otkriva i da može da pojača svaki oblik ponašanja koje podstiče bebu. Kada se beba nasmeje, majka se osmehuje šire, učeći svoju bebu kako da produži osmeh.

Kada beba vokalizuje, majka daje reč ili triler, što vodi ka imitaciji. Uklapajući svoje ritmove i ponašanje sa bebinim, ona ulazi u njen svet, nudeći joj podsticaj za uspostavljanje komunikacije.

III stadijum – Testiranje ograničenja

Kada se formira mogućnost produženog dijaloga i roditelji i beba počinju da testiraju i pomeraju ograničenja bebe: – Oni počinju da pomeraju ograničenja bebinog kapaciteta da primi informaciju i reaguje na nju – i bebine sposobnosti da se povuče i okrepi u homeostatskom sistemu

Tokom 3 i 4 meseca senzibilne odrasle osobe dovode bebu do samih granica i daju joj  vremena i prilike da shvati da je inkorporirala ove povećane sposobnosti u svoj repertoar. Majka je naučila svoju ulogu, beba je u stanju sada da eksperimentiše.

U svom sada produženom stanju međusobne usklađenosti, majka i beba mogu da igraju serijske igre osmehivanja na osmehivanje, vokalizovanja na vokalizovanje ili dodirivanja na dodirivanje.

Tokom tog procesa obe otkrivaju ponešto o sebi, kao i nagradama koje proističu iz socijalizacije sa drugim. Ove „igre“ postaju način da beba istraži unutrašnje kontrole i sposobnost da se uskladi sa drugim. Za majku to postaje potvrda sposobnosti da razume svoje dete i naročito da ohrabri njegov razvoj.

Dok se zajedno igraju, obe imaju doživljaj ovladavanja. Kada je reč o bebi, on se ogleda u sposobnosti da ovlada sekvencama kontrole i proizvodnje signala.

Majka takođe razvija osećaj kontrole – ne samo nad bebinim reakcijama već i nad sobom i sopstvenim nestrpljenjem, nad potrebom da se povuče u svet odraslih. Ona ima osećaj da je u potpunosti na raspolaganju drugom biću. Ona testira svoje sposobnosti za brigu o drugom –sposobnost da se na nekoliko nivoa poistoveti sa nekim ko od nje zavisi.

Pošto počinje da oseća svoju moć, njena postpartalna depresija polako nestaje, a ona doživljava puno uživanje u roditeljstvu. Sve majke se kasnije sećaju tog perioda kao vrhunca vezivanja, zaljubljenosti u bebu.

Ako interakcija ne donosi zadovoljstvo tokom trećeg i četvrtog meseca, ako ne dođe do testiranja i igre, usklađivanje dijade roditelj-beba može da bude dovedeno u opasnost. Osećaj radosti u ovoj igri predstavlja najbolji znak dobrog uklapanja, procena i intervencija tokom ovog perioda zavisiće od takvih pokazatelja.

IV stadijum – Pojavljivanje autonomije

U trenutku kada majka ili otac mogu da dozvole bebi da bude vođe ili onaj ko daje signale, kada odrasla osoba može da prepozna i ohrabri bebinu nezavisnu potragu za sredinskim ili socijalnim pokazateljima i igrama i reakciju na njih – da ih imitira, da posegne za njima i igra se objektima, vitalna prekretnica je dostignuta.

Pojačao se detetov osećaj kompetentnosti i voljne kontrole nad okruženjem. Najneobičniji znak ovog razvoja kod normalnih beba se može videti između 4 i 5 meseca tokom hranjenja, kada ona zastaju da bi pogledala oko sebe i usmerila pažnju na svoju okolinu. Kada je majka u stanju da to dopusti ili čak neguje, ona ohrabruje rastuću autonomiju svog deteta.

Od četvrtog do petog meseca takve inicijative kod bebe prati nagli razvoj kognitivne svesnosti. Beba sada postaje svesna svakog prizora, zvuka i teksture. Budući da je svesna roditeljskog prisustva i odsustva, beba počinje da predviđa njihove odlaske prepoznajući znake.

Beba će sada plakati da bi privukla „pažnju“. Postojanost objekta tek je formirana i beba će pošto on nestane, uporno gledati  u mesto na kome je bio. Ova rastuća osetljivost za okolni svet čini da beba shvati važnost svojih roditelja. Istovremeno sa tom rastućom svesnošću beba počinje da igra igre kako bi proverila vezanost roditelja, pozivajući ih i odbijajući. Kontrola nad pažnjom roditelja omogućave bebi da počne da se odvaja i postane nezavisna.

Četvrti stadijum u sistemu interakcije roditelj-dete odvija se na uzrastu od četiri ili četiri i po meseca, posle intezivnog igranja tokom trećeg i četvrtog meseca i praćen je kod bebe nekom vrstom svesnosti o autonomnosti i nje i majke.

Do ove tačke interakcije vodi majka (ili otac). Većinu „igara“ oblikovali su roditelji na osnovu ispoljavanja u ponašanju bebe. Analize pokazuju da počev od četvrtog meseca beba jednako često usmerava uspostavljanje igre kao i roditelj.

U periodu od 3 minuta beba kontroliše veliki deo situacije, vodeći majku napred-nazad dok ispituje čarape (beba gleda u stopalo). Pošto se majka preda i skrene pogled, beba će ponovo preneti fokus na njeno lice i ponovo je privući. U bezbednosti njihove interakcije beba je vežbala svoju još uvek krhku autonomiju koja se razvija. Do ove tačke majka je učila kako da „kontroliše“ bebu i da izazove odgovore.  Kako joj je uspevalo, kako je produžavala stanje u kome je beba, to je donosilo veliku nagradu. Kada je mogla kod bebe da izazove osmeh ili vokalizaciju usmerenu na sebe, osećala se kao topao roditelj.

Kontrola nad odgovorima bebe davala joj je osećaje bliskog kontakta. Čak je i negativne odgovore bebe – plakanje, uzbuđenje zbog unutrašnje neravnoteže – shvatala u uravnoteženom svetlu svoje sposobnosti da joj pomogne.

Tokom prva četiri meseca ponašanje bebe je od kritičnog značaja za majčin doživljaj sebe kao uspešnog negujućeg roditelja.

Sada u četvrtom stadijumu njihove interakcije, kako se autonomija pojavljuje, majka iznenada više nije u stanju da predvidi ponašanje bebe. Signali o kojima je naučila da misli kao o negativnim, na pr skretanje pogleda, izbegavanje i okretanje, verovatno će za nju sada predstavljati šok sve dok ne bude mogla da ih sagleda kao snagu, kao dokaz autonomije bebe, ona će biti sklona tome da se oseća napušteno. Ako preozbiljno shvati bebine manipulacije njome, može doživeti neku vrstu odbacivanja. Negujuća majka će u to vreme pitati pedijatra da li je vreme za odbijanje od dojke.

Snežana Milanović, dipl fizioterapeut

SI Baby terapeut, Marte Meo terapeut

Napiši komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna.